Najstariji primjerak suhozidne građevine u Hrvatskoj
Do Šuplje gromile - bunje koja je najstariji primjerak takve vrste građevine u Hrvatskoj i po načinu i tipu gradnje i koja stoji uz bok najstarijim i najpoznatijim takvim suhozidnim građevinama u Gruziji, Rusiji te pokrajini Puglia u Italiji, nastale od 3. do 11. stoljeća - što tvrdi slovenski arhitekt i proučavatelj hrvatske suhozidne baštine te istražitelj Šuplje gromile Borut Juvanec, dolazi se uređenim poljskim putem nedaleko od uvale Stubalj, blizu zaseoka Burići i Grubišići.
Po načinu gradnje, ova bunja potječe iz razdoblja od 3. do 9. stoljeća, no točnu dataciju ipak će utvrditi arheološka istraživanja i po mogućnosti radiokarbonska analiza.
Posebnost biličke bunje je u tome što je bila više od malog utočišta kakvo najveći broj bunja inače jest, što znači da nije služila samo kao zaklon pastirima i za ostavu alata, već je riječ o građevini u kojoj se vjerojatno živjelo. Četvrtastog tlocrta, iznutra je veličine 3,5 za 1,8 metara, a visina zidova je tek jedan metar. Pod je taracan neobrađenim pločama, a u zidu ima udubinu kao ormarić. Smatra se da je Šuplja gromila profesionalni rad visokog stupnja, koji podrazumijeva poznavanje problematike i u konstrukciji i estetici.
Na listi hrvatskih zaštićenih spomenika kulture, u dijelu graditeljske baštine u suhozidima nalaze se i tri bunje, sve tri sa šibenskog područja - Samograd na Žirju, Rašin stan kod Vodica te Šuplja gromila u Bilicama.